Otkrijte kako da postanete pozitivni i uspješni u životu

Naš je um konstantno izložen pritisku različitih očekivanja.

Očekujemo bolju situaciju u državi, stalno osuđujemo političare da su nas odveli u propast, očekujemo bolja primanja, očekujemo da ćemo jednog dana imati veću dozu komfora i uživanja, očekujemo da nas ljudi poštuju i uvažavaju i slično.

Očekivanja se temelje na jednostranom principu dobiti. Po nekom nepisanom pravilu, smatramo da zaslužujemo bolji državni aparat, bolja primanja, bolji život, uvjereni smo da postoji određena sila koja je sve vrijeme usmjerena na naš boljitak i nastojimo pronaći krivca zbog čega to nije tako.

Nikada ne prestajemo tražiti novu “muzilicu” koja će nas održavati u životu.

Svi se na neki način oslanjamo na vanjske izvore energije, ukalupljeni u sistem uzimanja. Kao dio te nezadovoljne mase, sklanjajući se iza kolektivnih obrazaca, zanemarujemo svoju individualnu odgovornost i moć.

Kako postati pozitivan?

Kaže se – bolja je ruka koja daje, od ruke koja prima. To je opšto načelo univerzuma, prema kojem je onaj koji daje u poziciji moći.

Davanje potječe iz stanja moći, ali ne u egoističnom smislu. Matematički gledano, na skali ega, božansko stanje ravno je nuli, a to je stanje potpune moći.

Numerički gledano, nula je ta koja brojevima daje moć: ako dodamo nulu, vrijednost broja se povećava, usprkos tome što je ona zapravo “ništa”.

Što smo bliže tom stanju ništavnosti, to nam materijalne stvari imaju manju vrijednost i nismo toliko vezani za novac ili druge stvari, pa ih nesebično dajemo drugima.

Značenje riječi  moć?

Biti moćan znači biti toliko svjestan svoje unutrašnje snage, da apsolutno prestaje svaka potreba za njenom vanjskom potvrdom.

Ja sam moćan!

Drugo načelo davanja kaže da lijeva ruka ne treba znati što radi desna.

Zapravo, treba prevladati svaku potvrdu za samoreklamiranjem, pa makar to bilo u najužim obiteljskim krugovima.

Trebamo odustati od potrebe da nas drugi pohvale ili doživljavaju kao dobročinitelje.

Mišljenje drugih nevažno je. Važan je naš odnos s univerzumom, važno je biti što bliže stanju nule. Imamo li lijepu haljinu ili automobil, ili nas smatraju uspješnim i bogatim, dio je mahamaye ili kosmičke iluzije.

Što smo svjesniji, sve se manje prezentiramo kroz ono što imamo, a sve više kroz ono što jesmo. Dominantni osjećaj nas čini onim što jesmo.

Osjećaj u svom izvornom obliku je ljubav, a modificiran egom pretvara se u različite strahove i mržnje.

Reci mi što osjećaš u ovom trenutku i reći ću ti tko si. To je naš primarni identitet.

Ako si u ovom trenutku opterećen mržnjom prema bilo kome ili bilo čemu, ti si na skali ega visoko u plusu i radiš u njegovu korist. Primjećujemo da se ljubav i ego ne podnose.

Očišćeni od ega mi smo čista ljubav, što je božansko stanje, odnosno – matematički rečeno – ljubav je čista nula.

Ne možemo je vidjeti, nacrtati, opipati, ali ona je moć i ona uvećava vrijednost. Čemu dodamo ljubav, uvećavamo mu vrijednost. Zapravo, u stanju ljubavi veoma smo moćni i ljubav je zaista moćna formula života.

Kako postati pozitivan ?

Ponašajući se kao ruka koja prima (a ne daje), nastojimo osigurati što više zaliha novca i hrane i stalno strahujemo od neimaštine.

Zbog tog straha nismo u stanju dijeliti drugima ono što imamo, jer se bojimo da ćemo ostati bez ičega.

Kad bi se svaka kapljica vode ponašala tako, nikada ne bismo imali priliku upoznati ljepotu oceana.

Osnovno načelo kako postati pozitivan je daj da bi dobio.

Stanice raka nekad su bile dio zajednice, radile su za dobrobit cijelog organizma (mikrokosmosa), ali odjednom počinju da se ponašaju drugačije, buntovnički, bez želje za razmjenom i suradnjom, okreću se vlastitom razvoju, hraneći se zdravim stanicama.

Vođena vlastitim interesom, takva stanica ruši cijeli sistem, ali i samu sebe, jer njen vijek trajanja zavisi od cjelokupnog organizma.

Stanica raka ne može stvarati, nego samo uzima ono što su drugi stvorili. Takvim sistemom ponašanja stvaramo oružje koje nas ubija.

Bilo koja negativna informacija multiplicira se na staničnom nivou.

Zašto bi se naše stanice ponašale drugačije od nas?

Lišene ljubavi, multipliciraju taj osjećaj milionima puta i u jednom trenutku, određena stanica otkazuje poslušnost i počinje kopirati taj obrazac.

Poznato je dosta slučajeva duhovnog iscjeljenja, što potvrđuje da je svaka bolest poremećaj božanske geometrije i informativnog polja.

Kad je riječ o davanju, sam osjećaj nesebičnog davanja, davanja iz ljubavi, stvara slično informacijsko polje koje multiplicira osjećaj dijeljenja, potičući stanice na saradnju.

Kroz takav princip djelovanja, činimo dvostruku korist – sebi i drugima.

Sufijsko učenje kaže da nema veće sreće od molitve za drugoga.

Moliti tajno da se drugome (poznatom ili nepoznatom) ispuni želja ili potreba, uzvišen je način približavanja najvišim duhovnim sferama.

I Gurđiev navodi da se molitva prima tek iz trećeg puta – prvi put molimo za roditelje, druga je molitva za susjede (prijatelje), a trećom molimo za sebe.

“Ako želite da vam odraz u ogledalu krene ususret, sami učinite prvi korak prema naprijed. Želite od čovjeka dobiti priznanje i poštovanje?

Ne zahtijevajte ih. Poštujte vi njega i potrudite se da se osjeća značajnim u vašim očima.

Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.”

Toplo svima preporučujem knjigu od Bruca Liptona “Biologija vjerovanja”